Objavio: Zefir u: 11/10/2009

Izraz "coming out" potiče od engleskog "coming out of the closet" što znači "izlazak iz ormara"
Danas je coming out dan, dan iskoraka iliti dan hrabrosti da kažemo “Ja sam lezbijka/gej/biseksualna/transrodna osoba” ili za heteroseksualne osobe “Ja podržavam LGBT”.
Homoseksualnost je uvijek postojala, ali o njoj se malo priča. Često je tabu tema pričati o seksu općenito. Gotovo smo svi odrasli u okružju u kojem se govori da muškarce privlače žene i obrnuto. Da se muškarci oblače na jedan način, a žene na drugi i slično. No, kasnije neki shvate da su drugačiji. Osjećaju se nelagodno, zbunjeno, uplašeno ili odbačeno.
Prvi coming out je onaj sebi, trenutak kada si prestanemo govoriti “ja ovo mogu promijeniti” ili “ovo je samo faza koja će proći”. Prvo moramo sebe prihvatiti da bi nas mogli drugi.
Imati osjećaj prema osobi istog spola je sasvim OK. 5-10% stavnovništa zemlje se tako osjeća. Postoji u zapadnim zemljama i istočnim zemljama, kod ljudi i kod životinja. Biti LGBT ne bi trebao biti problem, ali naše društvo napravilo slona od miša.
Svi pretpostavljaju da nas privlače osobe suprotnog spola i cijelo društvo ima tu sliku kada razmišlja o ljubavi. Zbog toga LGBT osobe upravo i rade coming out. Kada nas netko pita “Kada ćeš se ženiti”, jednostavno ne možeš biti svoj i lagati odgovor. Težak je život kada se pretvaramo da smo kao drugi.
Coming out je stvar iskrenosti i otvorenosti. Reći sebi i prihvatiti sebe je ono što bi svi trebali napraviti. Hoće li itko reći drugome osim sebi je stvar odluke svakog pojedinca. U našoj okolini coming out ima prednosti i nedostake.
Nedostaci: Roditelji i bližnji mogu biti šokirani, zbunjeni, čak i nasilni. Neće svi biti puni razumijevanja i objeručki prihvatiti svaku osobu. Možemo doživjeti diskriminciju ili zlostavljanje, primjerice u školi ili na poslu. Mlađe osobe, posebno one ispod 18 godina mogu ostati bez financijske podrške roditelja ili biti izbačeni iz doma.
Prednosti: Živjeti iskreno svoj život bez laži. Izgraditi svoje samopouzdanje. Dobiti podršku od drugih ljudi koji će razumijeti i prihvatiti. Mogućnost za dubljim odnosima s obitelji, prijateljima i kolegama. Smanjiti stres koji postoji od mnogih laži koje se moraju svaki dan govoriti. Pripremiti teren za one mlađe koji će to isto napraviti jednog dana.
Svaki coming out može biti dobro ili loše iskustvo. Pošto ljudi uglavnom naprave procjenu hoće li reći nekome ili ne, uglavnom odaberu osobu za koje vjeruju da će pozitivno reagirati što često i bude slučaj. Čak i negativna reakcija na početku ne znači da će ostati takva za uvijek. Treba imati strpljenja i energije odgovoriti na stereotipe koji postoje.
Živjeti otvoreno i iskreno? Otvoren život je kada prihvatimo činjenicu da ćemo gotovo svaki dan raditi coming out. Na pitanje “Kad ćeš se ženiti?” može se reći da, na žalost, to u ovoj zemlji ne možeš napraviti. Na pitanje “Imaš li curu” reći “Imam dečka” ako si gej. Većina ljudi voli razgovarati o svojim bližnjim, drže njihove slike na stolovima i pričaju svakodnevno o njima. Zašto bi LGBT osobama to bilo zabranjeno? Olakšanje je kada se osjećaš slobodno i imaš snage svaki dan biti svoj.
Kako heteroseksualna osoba radi coming out? Ako nisi LGBT opet imaš priliku praviti coming out. Postoje jednaki nedostaci poput negativnih reakcija, a i prednosti poput produbljivanja odnosa s drugim ljudima.
Kada ljudi progovore neku glupost o “pederima” možeš razgovarati i pokušati objasniti da su u krivu. Ako primjetiš nasilje ili diskriminaciju možeš pomoći i pružiti podršku. Na kraju možeš promijeniti svoj vokabular i pitati “Jesi li u vezi?” ili “Imaš li nekoga?” kada želiš pitati o osobnom životu, umjesto ograničavajućeg pitanja “Imaš li dečka?”.
Dokazano je da mržnja prema LGBT osobama (homofobija i auto-homofobija) postoji najčešće zbog nesigurnosti osobe u svoju vlastitu seksualnost. Sa coming outom svi jačamo svoju sigurnost u sebe.
Na kraju kada bi živjeli u svijetu gdje ne bi imali stereotipe o seksualnosti nitko ne bi ni treba raditi coming out, jednostavno bi svatko živio svoj život.
Objavio: Zefir u: 04/10/2009
Ovaj vikend krenuli smo s novom misijom pod nazivom Zagonetka. Sastavili smo novi letak “Što je zajedničko ovim osobama?“, printali ga u kućnoj radinosti i izradili online verziju letka. Dijelimo ga na Internetu i po hrvatskim gradovima.
Misijom želimo potaknuti ljude da razmisle o osobama s letka, te dožive svojevrsno iznenađenje kada pročitaju odgovor. Svi smo sudjelovali u pripremi letka. Svaka agentica i agent mogao je predložiti nekoga. Odabrali smo ljude koji su poznati, a ujedno su bili ili jesu gej, lezbijka ili biseksualna osoba.
Primjerice, agent Skywalker predložio je glumca iz popularne serije “Kako sam upoznao vašu majku”, gdje glumi macho muškarca. S njim se muška publika poistovjećuje, jer mu je jedini cilj biti sa što više djevojaka. U stvarnom je, pak, životu, gej koji je već duže vrijeme u vezi s dečkom, te zajedno planiraju usvojiti dijete. O svakoj osobi možete pročitati više informacija i tko ju je dodao, u odgovoru na zagonetku.

Letci koje su dijelili Ajvi, Choice i Zefir
Izvještaji od agenata i agentica još pristižu, tiskanim letcima najviše smo pokrili Zagreb i Rijeku, a online verzija se dijeli po Internetu, ponajviše Facebooku, što vidimo po povećanom prometu na našoj stranici i blogu.
Par reakcija koje smo zamijetili su bili iznenađenje: “A da? I on je gej?”. Nevjerica je trajala kratko vrijeme dok im se nije ispričala priča o osobi koja se može pročitati i u odgovoru na zagonetku.
Vjerujemo da će ovakva misija utjecati na ljude da razmisle o stavovima koje imaju oko LGBT osoba. “Ako nisam znao da je Angelina Jolie otvoreno biseksualna, možda sam nešto pogrešno zaključio i oko drugih biseksualnih osoba?”
Dug je put do gej friendly Hrvatske, ali svaki nas korak vodi ka našem cilju.
Objavio: alanon u: 30/09/2009

Započeti priču o onome što je za mene početak nekakvog gay aktivizma je vrlo teško, jer sve je to zapravo započelo onog trena kada sam prvoj osobi priznao što jesam ili onog trena kada sam u ruke nekoj bakici na cesti gurnuo prvi letak o gay pravima. Možda zapravo još nisam ni počeo…
Nedavno mi je kolegica na poslu bezazlenim tonom rekla da nema smisla boriti se za gay prava u Hrvatskoj jer mi smo „tooolko daleko od toga, da je ta borba uzaludna“, prva stvar koja mi je prošla kroz glavu pri tome je izreka koju sigurno svi znaju: zrno po zrno – pogača, kamen po kamen – palača. Moja bi verzija bila: malim koracima se može prijeći jako dalek put, a ako na tom putu navedem jednu od sto osoba da promisli o situaciji koja sve nas okružuje – napravio sam nešto. Na početku ovog teksta sam spomenuo dvije jako bitne stvari koje označavaju početak tog puta.
Prva od njih je outanje, početak velike priče, koji je sve ono što sam ja do tada u očima ljudi oko sebe učinio manje bitnim. Sada bi trebala uslijediti priča o odbacivanju od strane prijatelja, suzama i problemima koji su proizašli iz toga, ali te priče nema – nitko nije okrenuo glavu i otišao, istina je da su me vidjeli na drugačiji način (frendice me češće zovu u šoping, a dečki rjeđe na nogomet
), postavljali pitanja i mijenjali sliku o onome što je do jučer za njih predstavljalo pedera , a danas sam pred njima bio ja – toliko drugačiji od onoga što su mnogi od njih očekivali. Frendica mi zna često reći da sam već time napravio mnogo, osobito na poslu gdje se izmjenjuju mladi ljudi koji su došli iz svih dijelova Hrvatske i po prvi put stoje pred nekim tko im otvoreno kaže : ja sam GAY. Druga bitna stvar je ono što je zapravo u aktivističkom svijetu sitnica – letak – komad papira s tekstom koji od čitatelja traži samo tračak pažnje, onoliko koliko je potrebno da mu misao prođe kroz glavu – da se zapita.
Po prvi sam puta imao priliku iskusiti osjećaje koji su bili mješavina uzbuđenja, straha i sreće – dok sam hodao sa šakom punom letaka kojima sam od ljudi tražio prava za sebe i cijelu jednu grupu istih kojima ta prava trebaju, da bi se osjećali jednako, da bi se osjećali pripadno društvu u kojemu žive. Vidjeti bakicu, čak i časnu sestru kako u ruci drže taj komadić papira s 10 razloga, za mene je značilo da radim nešto, nešto za društvo, izmamilo mi je osmijeh na lice…
Ne znam do koga će doći ovaj tekst? Trebao bi biti poticaj svakom klincu koji se boji svijeta koji ga okružuje, svakom onom tko zna da je drugačiji, ali nema snage da to kaže na sav glas, svakom onom tko stoji po strani, a nema želje ili hrabrosti učiniti nešto kako bi promijenio svijet u kojem živi. Svima onima koji ga čitaju mogu samo reći da otvore oči i pogledaju svijet oko sebe. Vidjet ćete ljude slične sebi, vidjet ćete mnogo nade, ali i mnogo borbe – život kakav bi mogli imati, ako napravite samo jedan iskorak iz onoga u čemu ste zarobljeni, život u kojemu se ne borite sami – borimo se zajedno!
Objavio: Zefir u: 26/09/2009
Svaki puta kada se objavi nešto gej sadržaja na Internetu, homofobi dođu raditi svoj posao: rigati mržnju, prijezir i neznanje. Ovo je samo par komentara koje sam pronašao, čitajući nedavno aktualne vijesti o Beogradskoj povorci ponosa.
Homosekusalnost je bolest, to se treba ljecit, a ne parade organizirat, nek svi zajedno odu na neki napusteni otok i nek uzivaju, razmozavaju (ako uspiju) i vesele a ne da nas maltretiraju svake godine i namecu nihov izipaceni svijet — 24sata.hr
Dali smo ženama jednakost u većini stvari,al ako i ovo počnemo tolerirat onda ovaj svijet ide u jako lošem smjeru. — Dnevnik.hr
Ono što Lavina može učiniti za bolju Hrvatsku na temelju ovakvih komentara je pokušati objasniti, dati činjenice, racionalizirati. Moramo se ponavljati gomilu puta, objašnjavati da nismo bolest, liječnika komora Hrvatske kao i cijela svjetska znanost to je potvrdila.
Uglavnom racionaliziranje ne pomaže. Odbijaju prihvatiti činjenice, u nama vide neprijatelje koji će narušiti društvo i odvesti svijetu u krivom smjeru. Mi nemamo takve namjere, samo želimo živjeti svoj život bez da nas tjeraju na napušteni otok, maltretiraju i tuku. Ako si gej, lezbijka, biseksualna ili transrodna osoba to je previše za tražiti.
Kada netko niječe osnovna ljudska prava drugom čovjeku u meni izaziva različite osjećaje. Najviše osjećaj žalosti. Iskreno, meni je žao homofoba. Htio bi ih obrazovati, nekako pomoći da shvate, da budu manje frustrirani. Osoba koja je tako gruba prema drugima, morala je doživjeti tu grubost od drugih, možda još u djetinjstva ili nedavno u životu. Vjerojatno nije skoro iskusila bliskost i podršku drugih ljudi. Odbijam vjerovati da se rađamo kao ljudi koji mrze.
Ako racionaliziranje nije uspješno, trebali bi pokušati sa osjećajima. Zagrliti homofoba? Zagrljaj je jednostavan prikaz ljubavi i poštovanja prema drugom čovjeku. Pokazivanjem svojeg suosjećanja s njihovim problemima u životu pomoglo bi da se suosjećaju s našim.
Znam, zagrljaj je prevelik korak na početku, jer kombinacija zagrljaj plus homofob zasigurno bi rezultirala traumatologijom, ali poanta je tu. Ne možemo nikoga suditi pod utjecajem ovakve okoline. U Hrvatskoj je teško reći “volim te”, veličaju se materijalne stvari, obrazovanje je skupo ili niske kvalitete, svi su u financijskog krizi i u gomili vlastitih problema koje je teško riješiti.
Svima dobro dođe zagrljaj ili bilo koji drugi ljudski čin jednostavnog iskazivanje poštovanja prema drugom čovjeku. Zašto ne početi prvi?
Fotka: CarbonNYC
Objavio: ajvi u: 23/09/2009
Uzevši u obzir da nam danas počinje kišna jesen i da smo svi (ili većina) još uvijek omamljeni od godišnjih odmora, u cilju razbijanja svakodnevne rezigniranosti, prezentiram vam kratki presijek budućih zanimljivih događanja u našem gradu Zagrebu! Kao što vas većina zna,tijekom nekoliko slijedećih tjedana grupa Iskorak organiziraju puno zabavno-poučnih LGTBQ sadržaja (premijere, izložbe, predstave i sl.) i bila bi ih velika šteta propustiti! Za one koje su malo manje upućeni sastavih spisak najaktualnijih događanja koje bi vrijedilo posjetiti.
I zato : prošvrljajte po članku,nađite nešto što vam odgovara i budite intelektualno aktivni zajedno s nama!
(U drugom dijelu sve o Queer festivalu)
PREMIJERA FILMA: Were The World Mine
Otvorenje Coming out programa 6-11. 10 2009
Host: ISKORAK – centar za prava seksualnih i rodnih manjina
Cijena: 15 kn, (broj ulaznica ograničen)
Datum: Tuesday, October 6, 2009
Vrijeme: 5:00pm – 8:00pm
Lokacija: KiC art kino
Ulica: Preradovićeva 5
Telefon: 0954440048
Email: rezervacije@iskorak.org
OPIS : Da imate čarobni napitak koga biste naveli da se ludo zaljubi u vas?
Timothy će vam kroz glazbu,sanjarenje i svoj kaotičan život gay tinejđera u američkoj srednjoj školi pokušati odgovoriti na ovo pitanje. Život mu se potpuno promjeni kad mu njegova eksentrična profesorica književnosti dodjeljuje ulogu vilenjaka Pucka u Shakespearovoj drami San Ivanjske Noći. Vježbajući tekst otkriva formulu za cvijet koji u sebi sadrži moć ljubavnog napitka. Naoružan vilinskom odjećom i ljubičastim cvijetom umjesto čarobnog štapića stvara sasvim novu relanost u svom gradu i sve stanovnike pretvara u gay osobe. U svom tom kaosu pogledajte tko pronalazi pravu ljubav
Gledatelje filma “Were the world mine” očekuje posebno iznenađenje nakon premijere!
Film je dobitnik stotinjak nagrada na festivalima u USA i ovo je premijerno prikazivanje filma hrvatskoj publici.
Harvey Milk
film prema istinitom događaju
Host: ISKORAK – centar za prava seksualnih i rodnih manjina
Cijena: Ulaz slobodan
Datum: Thursday, October 8, 2009
Vrijeme: 6:00pm – 8:00pm
Lokacija: Net klub MaMa
Ulica: Preradovićeva 18
Telefon: 385954440048
Email: rezervacije@iskorak.org
OPIS: trajanje: 128′, uloge: Sean Penn, James Franco, Josh Brolin, Emile Hirsch, Diego Luna…
1977. godine u San Franciscu Harvey Milk (Sean Penn) izabran je kao jedan od zastupnika za gradski odbor. Ne bi to bilo ništa posebno da Harvey nije tako postao prvi gay političar ikada izabran od strane američkih građana. On nikada nije skrivao svoju seksualnost i ponosio se onime što jest. Njegova pobjeda na izborima nije značila samo poboljšanje za gay zajednicu San Francisca, već je Harvey odlučio bez ikakvih predrasuda pomoći svima kojima je to potrebno. Brinuo se o svima, od starijih građana pa sve do običnih radnika, i pritom je svima postavio primjer što znači biti pravi borac za ljudska prava.
Radnja filma prati posljednjih osam godina njegova života, počevši od vremena kada navršava četrdesetu u New Yorku. Ondje živi sa svojim partnerom i ljubavnikom Scottom Smithom (James Franco) te njih dvoje nakon nekog vremena odluče da je vrijeme za promjenu i tako odsele u San Francisco. Kakve promjene su uspjeli napraviti nećemo otkriti u filmu…
Super guza
predstavljanje brošure ”Stražnja strana’
Host: ISKORAK – centar za prava seksualnih i rodnih manjina
Datum: Friday, September 25, 2009
Vrijeme: 8:00pm – 9:30pm
Lokacija: g.bar
Ulica: Mesnička 36
Telefon: 0954440040
Email: edo@iskorak.org
OPIS: Udruga Iskorak poziva Vas na predstavljanje brošure ”Stražnja strana”. Brošura na zanimljiv način opisuje kako do savršenog analnog seksa. Samo za gej i biseksualne muškarace. Dođite i uzmite besplatno svoj primjerak brošure.
Nakon službenog predstavljanja brošure pridružite nam se na afteru u Rushu. Super guze Vas očekuju u Rushu od 23:30.
“U svoja četiri zida”
Forum kazališna predstava LoRi i Alarm
Host: ISKORAK – centar za prava seksualnih i rodnih manjina
Cijena: Ulaz slobodan
Datum: Wednesday, October 7, 2009
Vrijeme: 6:00pm – 8:00pm
Lokacija: Net klub MaMa
Ulica: Preradovićeva 18
Telefon: 385954440048
Email: rezervacije@iskorak.org
OPIS: Priča o djevojci koja na maturalnu zabavu želi povest djevojku…
Predstava “U svoja četiri zida” produkt je radionice aktivističkog forum-kazališta koja se održava u sklopu zajedničkog projekta udruga “LORI” i “Alarm” pod nazivom «Forum-kazalište u akciji – zajedno protiv predrasuda». Navedenim se projektom, putem organiziranja niza forum-kazališnih predstava u različitim sredinama, nastoji poticati prihvaćanje različitosti i njegovanje tolerancije, te smanjivanje predrasuda, osuđivanja i nasilja nad pripadnicima/cama seksualnih i rodnih manjina u Hrvatskoj.
Forum-kazalište predstavlja jednu od formi kazališta potlačenih koju je početkom sedamdesetih razradio brazilski redatelj Augusto Boal. Riječ je o interaktivnoj scenskoj igri za čijeg trajanja publika dobiva priliku da svojim intervencijama (postavljanjem pitanja likovima, zamjenom izvođača ili uvođenjem novog lika/likova) aktivno utječe na ishod prikazane priče.
Izložba aktivističkih plakata 2002-2009
Retrospektiva LGBTIQ aktivizma 2002-2009
Host: ISKORAK – centar za prava seksualnih i rodnih manjina
Cijena: Ulaz slobodan
Datum: Friday, October 9, 2009
Vrijeme: 6:00pm – 8:00pm
Lokacija: Zelena akcija
Ulica: Frankopanska 1
Telefon: 0954440048
Email: rezervacije@iskorak.org
OPIS: Po prvi put na jednom mjestu možemo pogledati retrospektivu aktivističkih kampanja i događaja od 2002-2009 godine.
Sudjeluju; Iskorak – centar za prava seksualnih i rodnih manjina, Lezbijska grupa Kontra, Lezbijska organizacija Rijeka Lori, Queer Zagreb udruga Domino, Zagreb Pride, LeZbor, Bura Band i Queer Qlapa. Na otvorenju zabavlja vas jedinstvena i neponovljiva Queer Qlapa, jedini gej zbor na području jugoistočne Europe odmah nakon premijere neponovljivog spota „Fuck You“.
Stonewall ili Noć kada je umrla Judy Garland
film prema istinitom događaju
Host: ISKORAK – centar za prava seksualnih i rodnih manjina
Cijena: Ulaz slobodan
Datum: Saturday, October 10, 2009
Vrijeme: 7:00pm – 9:00pm
Lokacija: Net klub MaMa
Ulica: Preradovićeva 18
Telefon: 0954440048
Email: rezervacije@iskorak.org
OPIS: Stonewall ili Noć kada je umrla Judy Garland, drama prema istinitom događaju, vrijeme trajanja : 1 sat i 33 minute
Ljeto 1969 u New Yorku. Mtty Dean ulazi na autobus za Greyhound, on je mlad, gay i pun snova. Vrijeme je Vijetnamskog rata i Apollovog spuštanja na Mjesec; homoseksualnost je još uvijek ilegalna. Ljeto je ljubavi – ne ako si gay. Kada Matty pronalazi Stonewall Inn i kroz divlju hordu legendarnih diva, drag kraljica i prkosne otvorene kraljice ulice Mirande, doživljava gay život kakav prije niakad nije poznavao. Svjedočeći maltretiranju i brutalnosti prema queer osobama Stonewall Inna od strane mjesne policije, Matty uskoro shvaća nemogućnost postojanja „sigurnog“ gay života i ograničenja borbe unutar samog društva za socijalnom prihvaćenošću. Na „večer kada je umrla Judy Garland“ u Stonewall se događa ponovno racija. Izmaltretirane do svojih granica, kraljice bara konačno kreću u fizički otpor izazivajući pritom potpune nerede. Matty pritisnut svojom vlastitom krizom savjesti, odbacuje svoje papuče i pridružuje se borbi za pravo na slobodnu ljubav…
Uživajte!
Objavio: Green u: 19/09/2009

Down or high, gay, hetero or bi?
Romeo, Romeo, zašto si muško?
by Merkucije
Sa vješću o propadanju povorke ponosa (previše riječi na ‘p’) opet se po tko zna koji put povlači pitanje legalnosti našeg udisanja istog zraka koji udiše i nedevijantni dio mase. Iako je imala veliku potporu, preko novinara, umjetnika, sve do veleposlanika (itd.), beogradska povorka neće se održati.
Iskreno, nikada nisam pomišljao izlagati se na Prideu raznim okolnim luđacima, kao ni zatucanim masama, a čak sam bio spreman na argumentativnu rasporedu o samoj ideji. No, čitajući današnju vijest, moram reći da se osjećam blago dvolično, žaleći za nečim što ne odobravam. Ili? U načelu, Pride je potekao od dobre ideje, no nekako me njegova izvedba nije nikada doticala. Isto tako, nisam primijetio da se opće mijenje išta mijenjalo unazad nekoliko godina, s Pride-om ili bez njega. Ja, pak, koristim dobar stari jedan-na-jedan pristup.
Čitajući tu istu vijest, bacio sam pogled i na komentare koji na takve i slične članke izrviru iz minute u minutu. Mi udaramo na tradicionalne vrijednosti, mi smo prljavi, devijantni, genetske pogreške, ili pak – Srbi. Zanimljivo je kako su heteroseksualci jaki u sigurnosti naslonjača, iza svojih heteroseksualnih ip-adresa, sakrivajući extra-heteroseksualnu sisatu damu ispod radnog stola, koja se jadna, eto, bacila na sve četiri.
U redu, ne mora netko tolerirati moj način života, ili priznavati osobu s kojom sam u vezi, ali kako ja to točno uništavam tradicionalne vrijednosti? Time što nisam napumpao jadnu djevojku u njenoj šesnaestoj? Ili što ne mrzim Srbe, već ih smatram odličnim domaćinima i vizualno vrlo privlačnima? Što se ne uhvatim za međunožne dijelove svako malo, kako bi svaka moja izjava dobila na važnosti i pokazala očiti višak testosterona i manjak inteligencije? Ili što ne provaljujem u stanove i silujem penzionerke? Krasna nam je ta neka tradicija potekla još od Franjine ere.
Što se genetskih pogrešaka tiče, i Downov sindrom je jedna od njih. Pretpostavljam da ista zatupljena nacija misli kako i Downovci utječu na rušenje tradicije, ili je ova bolest samo odabir, kao i homoseksualnost? Cheer up, don’t be down, or gay, let’s all be stupid.
Objavio: Zefir u: 18/09/2009
Znaš li kako je biti gej, lezbijka, biseksualac ili transrodna osoba u Hrvatskoj? Neki heteroseksualci nikada nisu razmišljali o tome. Ostali misle da su si sami krivi za to što jesu. S druge strane, oni koji jesu L, G, B ili T zaboravljaju kakvo je stanje, naučili su se prilagođavati i živjeti “svoj život”, koji to zapravo nije. Ako se ne možeš otvoriti svojoj obitelji ili prijateljima i lažeš im svaki dan, ne znaš što znači živjeti. Ako moraš tajiti svoju ljubav i osjećaje, onda je isto kao da si mrtav.
Lavina okuplja ljude željne promjena. Vjerujemo da svatko djelovanjem u svojem životu može doprinijeti boljoj Hrvatskoj u kojoj se svi mogu izraziti i reći koga stvarno vole, te što osjećaju. Svaka sitnica čini razliku. Naše misije, poput dijeljenje letaka, razgovora s drugom osobom, coming out-a, potiču ljude da promisle o svojim stavovima i da shvate što je stvarno važno.
Danas se Lavina službeno vraća u akciju. Zadnjih mjeseci obnovili smo unutarnje sustave. Okupljamo se i pripremamo nove misije o čemu ćemo vas obavijestiti putem ovog bloga. Iako nas je većina zauzeta drugim aktivnostima, u životu pronalazimo vremena i za “aktivizam u svakodnevnom životu”. Ako se želiš i ti pridružiti ispuni formular za nove agente/agentice.
Zaželi nam puno sreće!
Nedavni komentari