Svaki puta kada se objavi nešto gej sadržaja na Internetu, homofobi dođu raditi svoj posao: rigati mržnju, prijezir i neznanje. Ovo je samo par komentara koje sam pronašao, čitajući nedavno aktualne vijesti o Beogradskoj povorci ponosa.

Homosekusalnost je bolest, to se treba ljecit, a ne parade organizirat, nek svi zajedno odu na neki napusteni otok i nek uzivaju, razmozavaju (ako uspiju) i vesele a ne da nas maltretiraju svake godine i namecu nihov izipaceni svijet — 24sata.hr

Dali smo ženama jednakost u većini stvari,al ako i ovo počnemo tolerirat onda ovaj svijet ide u jako lošem smjeru. — Dnevnik.hr

Ono što Lavina može učiniti za bolju Hrvatsku na temelju ovakvih komentara je pokušati objasniti, dati činjenice, racionalizirati. Moramo se ponavljati gomilu puta, objašnjavati da nismo bolest, liječnika komora Hrvatske kao i cijela svjetska znanost to je potvrdila.

Uglavnom racionaliziranje ne pomaže. Odbijaju prihvatiti činjenice, u nama vide neprijatelje koji će narušiti društvo i odvesti svijetu u krivom smjeru. Mi nemamo takve namjere, samo želimo živjeti svoj život bez da nas tjeraju na napušteni otok, maltretiraju i tuku. Ako si gej, lezbijka, biseksualna ili transrodna osoba to je previše za tražiti.

Kada netko niječe osnovna ljudska prava drugom čovjeku u meni izaziva različite osjećaje. Najviše osjećaj žalosti. Iskreno, meni je žao homofoba. Htio bi ih obrazovati, nekako pomoći da shvate, da budu manje frustrirani. Osoba koja je tako gruba prema drugima, morala je doživjeti tu grubost od drugih, možda još u djetinjstva ili nedavno u životu. Vjerojatno nije skoro iskusila bliskost i podršku drugih ljudi. Odbijam vjerovati da se rađamo kao ljudi koji mrze.

Ako racionaliziranje nije uspješno, trebali bi pokušati sa osjećajima. Zagrliti homofoba? Zagrljaj je jednostavan prikaz ljubavi i poštovanja prema drugom čovjeku. Pokazivanjem svojeg suosjećanja s njihovim problemima u životu pomoglo bi da se suosjećaju s našim.

Znam, zagrljaj je prevelik korak na početku, jer kombinacija zagrljaj plus homofob zasigurno bi rezultirala traumatologijom, ali poanta je tu. Ne možemo nikoga suditi pod utjecajem ovakve okoline. U Hrvatskoj je teško reći “volim te”, veličaju se materijalne stvari, obrazovanje je skupo ili niske kvalitete, svi su u financijskog krizi i u gomili vlastitih problema koje je teško riješiti.

Svima dobro dođe zagrljaj ili bilo koji drugi ljudski čin jednostavnog iskazivanje poštovanja prema drugom čovjeku. Zašto ne početi prvi?

Fotka: CarbonNYC